Hurling vodi porijeklo iz galske Irske. Igrači koriste drvene štapove zvane hurlies za udaranje loptica (sliotars) između stativa protivničke ekipe. Jedan bod se zarađuje ako sliotar prijeđe preko prečke. Tri boda se postižu kada padne u mrežu koju čuva golman.
Sliotare igrač može nositi, ali samo četiri ili manje koraka. Ako igrači žele da je drže duže, moraju da odbiju ili izbalansiraju lopticu na kraju svog bacanja. Takođe se mogu udariti dok su u vazduhu ili na zemlji. Dodavanje na kratkim dometima otvorenih ruku je uobičajena taktika.
Svaki tim se sastoji od 15 ljudi. Dozvoljeno je pet zamjena u svakoj utakmici. Brojni su razlozi zbog kojih bi igrač mogao dobiti tehničku grešku. To je zbog brojnih pravila koja su trenutno na snazi. Fizički kontakt između protivničkih igrača je dozvoljen, ali se moraju poštovati stroga pravila. Osoba koja juri mora imati barem jedno stopalo na tlu. Kontakt ima oblik naboja rame uz rame.
Do ozljeda može doći zbog činjenice da se zaštitna podloga za tijelo općenito ne nosi. Od 2010. godine kacige sa štitnicima za lice postale su obavezne u većini bacačkih liga. Pravila diktira Gaelski atletski savez. Iako su povezani sa Irskom, profesionalni timovi dolaze iz cijelog svijeta. Poznata imena ovog sporta potiču iz Sjeverne Amerike, Južne Koreje, Australije i Južne Afrike.