Iako tek nedavno poznat široj javnosti, biatlon se u Norveškoj pojavio još u 18. vijeku, a u sjevernim dijelovima Evrope vekovima je bio važan deo obuke vojnika. Od takmičara su potrebne dvije stvari: što brže savladavanje staze za skijaško trčanje i precizno gađanje na strelištu.
Postoji pet vrsta trka. U klasičnoj pojedinačnoj trci muškarci trče 20 kilometara, a žene 15 kilometara. Tu je i trka u postizanju, sprint, masovni start i štafeta.
Pojedinac se razlikuje od ostalih po tome što se za svaki promašaj na konačni rezultat dodaje puna minuta vremena, dok u ostalim trkama biatlonci plaćaju neuspjeh na streljani kaznenim rundama koje moraju skijati.
U pojedinačnoj i masovnoj konkurenciji puca se četiri puta, dva puta u stojećem, dvaput u ležećem, dok se u ostalim gađa po jednom u svakom položaju. Meta je udaljena 50 metara, dok je u ležećem položaju dvostruko veća.