Klađenje je klađenje nečega (često novca) na određeni događaj s nepoznatim i neizvjesnim ishodom. Ovo se radi s namjerom da se osvoji nešto vrijedno, opet, obično novac. Klađenje zahtijeva da su prisutna tri faktora: iznos ili predmet koji se kladi, šansa za dobitak i nagrada.
Sportsko klađenje je oblik klađenja na to ko će pobediti na sportskom događaju. Namjera klađenje na sport je skoro uvek osvojiti novac. Verovatnoća pobede je uvek, u najboljem slučaju, obrazovana pretpostavka. U svijetu sporta uvijek ima mjesta za uznemirenje, povlačenje ili diskvalifikaciju.
Ideja o klađenju ili kockanju datira još od najmanje 3000 godina prije Krista kada su ljudi koristili prve šesterostrane kocke u Mesopotamiji. Prve sportske opklade postavljene su još u starom Rimu, na borbe gladijatora i trke kočija. Opklade su se mogle staviti samo unutar rimske zajednice.
Sportsko klađenje kakvo poznajemo nije ušlo u igru sve do 18. veka. U to vrijeme su trke konja počele imati više od dva konja i tada se pojavila ideja da se kladimo na jednog od konja.
Konačno, kasnih 1800-ih, u SAD-u i Kanadi su uspostavljeni zakoni, koji su spriječili mafiju da u potpunosti preuzme ovu industriju. Nakon toga, vrlo malo je urađeno u svijetu klađenja kako bi se zakoni ažurirali i uspostavili sve dok internet nije ušao u igru.